Veliki Jahve postavio je temelje Zemlji, On je cijeli svijet odjenuo odorom ljepote i
ispunio ga svime što je korisno za čovjeka. On je stvorio sva čudesa na zemlji i u moru.
Veliko djelo stvaranja je bilo završeno za šest dana. I Bog "počinu u sedmi dan od
svega djela koje je učinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od
svega djela svoga koje učini." Bog je sa zadovoljstvom posmatrao djelo svojih ruku.
Sve je bilo savršeno, dostojno svog Tvorca, i On se odmarao, ne od iscrpljenosti, već
zadovoljan plodovima svoje mudrosti i dobrote i prikazima svoje slave.
Nakon odmaranja sedmog dana Bog je posvetio ili odvojio sedmi dan kao dan odmora
za čovjeka. Slijedeći primjer Stvoritelja i čovjek se trebao odmarati na ovaj sveti dan,
da posmatranjem neba i zemlje može razmišljati o Božjem velikom djelu stvaranja, te
da se posmatranjem dokaza o Božjoj mudrosti i dobroti njegovo srce ispuni ljubavlju i
poštovanjem prema svom Stvoritelju.
Time što je posvetio sedmi dan Bog je u Edemu postavio spomenik svom djelu
stvaranja. Subota je dana Adamu, ocu i predstavniku cijele ljudske porodice. Njeno je
svetkovanje trebalo biti čin zahvalnog priznanja, svih onih koji će živjeti na zemlji, da
je Bog njihov Stvoritelj i njihov pravični Vladar, da su oni djelo njegovih ruku, podložni
njegovu autoritetu. Tako je ova institucija, komemorativne prirode, bila darovana
cijelom čovječanstvu. U njoj nije bilo ničega nejasnog ili ograničavajućeg za bilo koga.
Bog je uvidio da je subota potrebna čovjeku, čak i u raju. Čovjek je sedmog dana
trebao odložiti svoje vlastite interese i dužnosti da bi predanije mogao razmišljati o
Božjim djelima, o njegovoj moći i dobroti. Njemu je bila potrebna subota da ga jasnije
podsjeti na Boga i potakne na zahvalnost jer je sve u čemu je uživao i što je
posjedovao došlo iz Stvoriteljeve dobre ruke.
Bog je odredio da subota usmjerava umove ljudi na razmišljanje o njegovim
stvorenim djelima. Priroda govori njihovom razumu objavljujući da postoji živi Bog,
Stvoritelj, vrhovni Vladar svega. "Nebesa slavu Božju kazuju, svod nebeski glasi djelo
ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje." (Ps 19,1.2) Ljepota
koja prekriva zemlju znak je Božje ljubavi. Mi je možemo vidjeti u drevnim brdima,
visokim stablima, u pupoljcima i nježnim cvjetovima. Sve nam govori o Bogu. Subota,
koja uvijek upućuje na Onoga koji ju je stvorio, nudi ljudima otvorenu veliku knjigu
prirode i time pokazuje Stvoriteljevu mudrost, moć i ljubav. EGW